Daily Archives

2 Članka

Posted on

Biologija djevojčica

 

Svatko od nas je jedinstveno ljudsko biće, jedinstveno u svojoj različitosti. Kako smo ljudi, u našoj prirodi je tražiti smisao, sličnosti i značenje.

Htjeli mi to priznati ili ne, nije svejedno da li ste se rodili kao dječak ili kao djevojčica. Iako je više od 99% genetskoga koda žena i muškaraca posve jednako, taj 1% čini ogromnu biološku razliku. Taj 1% utječe na svaku stanicu u našem tijelu, i posredstvom hormona ima ogroman utjecaj na formiranje i način rada našeg mozga. Što znači da ima utjecaj na naše misli, našu percepciju svijeta, na način kako poimamo i doživljavamo sve oko nas. Hormoni toliko snažno utječu na ženski mozak da nije pretjerano reći da oblikuju stvarnost ženskog svijeta. Oni utječu na ženine stavove i želje te određuju, iz dana u dan, njezine prioritete. Utjecaj hormona prisutan je u svim životnim fazama od samoga rođenja. Pa i prije samog rođenja. Ovisno o tome kojim hormonima je bebin mozak intrauterino izložen, pojedine zone u mozgu se povećavaju. Primjerice, u moždanim centrima za govor i slušanje žene imaju 11% više neurona od muškaraca. Glavno središte za oblikovanje emocija i sjećanja – hipokampus – također je veći u ženskome mozgu, kao i moždani krugovi za jezik i zapažanje emocija kod drugih. To znači da žene, u prosjeku, bolje izražavaju emocije i pamte pojedinosti o emocionalnim događajima. Muškarci, naprotiv, imaju dvostruko veći prostor u mozgu zadužen za spolni nagon, kao i veće moždane centre za djelovanje i agresivnost.

To nije ni dobro ni loše, to je jednostavno tako!

Djevojčice, podjednako kao i dječaci imaju sposobnost matematičkog i znanstvenog razmišljanja. Međutim kada djevojčice uđu u svoje tinejdžerske godine, i kada estrogen počinje preplavljivati njihov mozak, one se intenzivno usredotočuju na svoje emocije i komunikaciju. Istodobno, kako testosteron počinje upravljati muškim mozgom, dječaci postaju sve manje komunikativni i postaju opsjednuti postizanjem rezultata, bilo u igricama ili negdje drugdje. To je ujedno i period života kada odabiremo buduće zanimanje, te djevojke gube interes za zanimanja koja zahtijevaju više rada u samoći i manje interakcija s drugima, dok se mladićima lakše povući u osamu svojih soba i provoditi sate ispred računala.

Ženski mozak posjeduje izvanredne jedinstvene sposobnosti – izuzetnu verbalnu okretnost, sposobnost povezivanja u čvrsto prijateljstvo, gotovo telepatsku sposobnost iščitavanja emocija i raspoloženja s lica i iz tona glasa, kao i sposobnost smirivanja sukoba. Sve je to genetski usađeno u ženski mozak. To su sposobnosti s kojima se žene rađaju.

Biologija doista predstavlja temelj naših osobnosti i ponašajnih sklonosti. Ako u ime slobodne volje – i političke korektnosti – pokušamo zanijekati utjecaj biologije na mozak, započet ćemo borbu protiv svoje vlastite prirode. Ako priznamo da na našu biologiju utječu drugi čimbenici, uključujući naše spolne hormone i njihove neprestane promjene, možemo nešto promijeniti i ne biti slijepi robovi biologije. Mozak je tek darovit stroj za učenje. Ništa nije posve nepromjenjivo. Biologija snažno utječe na naš doživljaj stvarnosti i kada smo toga svjesne možemo ga mijenjati i iskoristiti svoju inteligenciju i odlučnost kako bismo istodobno uživale i, kada je potrebno, promijenile djelovanje spolnih hormona na strukturu mozga, ponašanje, doživljaj stvarnosti, kreativnost – i sudbinu.

Iz knjige Ženski mozak

Posted on

Škola u infarktnom stanju

Djeca u školu kreću puni želje za učenjem, međutim, ovaj entuzijazam do osmog razreda nema više nitko (ni oni uspješni ni oni koji imaju teškoće i probleme u školi). Očito, našoj djeci nije dobro u školi, nije li vrijeme da se zapitamo što se dešava? Koliko smo svjesni ozbiljnosti situacije u školskom sustavu?

Školski sustav je orijentiran na sadržajno znanje, bulimično učenje i ocjenjivanje. Zanemaruje istinsko razumijevanje sadržaja, razvijanje kompetencija, praktičnih vještina i ljudskih odnosa. Svi sudionici su nezadovoljni, ali ga poslušno podržavaju i održavaju.

Društvo koje djecu pretrpava nastavnim planovima a nije u stanju podnijeti pitanje čemu to služi pokazuje ignoranciju spram škole i djece! Svi prebacuju odgovornost i traže krivca: nove generacije djece su nemoguće, roditelji više poslušno ne surađuju i petljaju se u učiteljev autoritet, društvo i politika ne cijeni i ne poštuje nastavničku struku, roditelji su ljuti na profesore i traže bolje ocjene, djeca su očajna ili bježe od škole.

Kako ovo promijeniti?

Ključni faktor procesa učenja je zdrav odnos koji profesor uspostavlja sa učenicima, da bi djeca mogla nešto naučiti, prvo moraju izgraditi čvrstu vezu sa profesorom.

Profesori su, uz roditelje najmoćnije osobe u djetetovom životu. Profesorska struka je poziv, a ne posao, ovaj plemenitu i važnu društvenu ulogu nemoguće je odrađivati!

Ako želimo  škole koje će biti bolja mjesta za našu djecu, nužno je pomoći profesorima da vrate osobni osjećaj dostojanstva, entuzijazma i samopoštovanja, kako bi mogli preuzeti odgovornost za interakcije i ozračje koje vlada u razredu.  Nastavnici o vještinama vođenja i kompetencijama odnosa ne uče u svojoj edukaciji i loše su pripremljeni za stvarnost u školi, kao što škole loše pripremaju djecu za život. A to je vještina koja se prilično lako može naučiti, ukoliko se želi!

Veća kompetencija u odnosima bi najviše koristila samim nastavnicima koji su frustrirani od svakodnevnih verbalnog, psihičkog i fizičkog ponižavanja od strane učenika, roditelja, političara i društva.

Stvari mogu biti bolje i drugačije,  svi imamo moć razvijati samosvijest i utjecati na kvalitetu vlastitog života, to je pitanje osobnog izbora i nema veze s državom i politikom.  Promjene koje očekujemo od mladih, počinju kad odrasli krenu od sebe!