Škola i dijete

2 Članka

Objavio Polona Bencun -

Što je potrebno za uspjeh?

Angela Lee Duckworth – Strast i istrajnost

Psiholog otkriva koji faktor odlučuje da li će učenik uspeti ili ne.

Posted by ForensicSoul on 19. rujna 2017

Objavio Polona Bencun -

Škola u infarktnom stanju

Djeca u školu kreću puni želje za učenjem, međutim, ovaj entuzijazam do osmog razreda nema više nitko (ni oni uspješni ni oni koji imaju teškoće i probleme u školi). Očito, našoj djeci nije dobro u školi, nije li vrijeme da se zapitamo što se dešava? Koliko smo svjesni ozbiljnosti situacije u školskom sustavu?

Školski sustav je orijentiran na sadržajno znanje, bulimično učenje i ocjenjivanje. Zanemaruje istinsko razumijevanje sadržaja, razvijanje kompetencija, praktičnih vještina i ljudskih odnosa. Svi sudionici su nezadovoljni, ali ga poslušno podržavaju i održavaju.

Društvo koje djecu pretrpava nastavnim planovima a nije u stanju podnijeti pitanje čemu to služi pokazuje ignoranciju spram škole i djece! Svi prebacuju odgovornost i traže krivca: nove generacije djece su nemoguće, roditelji više poslušno ne surađuju i petljaju se u učiteljev autoritet, društvo i politika ne cijeni i ne poštuje nastavničku struku, roditelji su ljuti na profesore i traže bolje ocjene, djeca su očajna ili bježe od škole.

Kako ovo promijeniti?

Ključni faktor procesa učenja je zdrav odnos koji profesor uspostavlja sa učenicima, da bi djeca mogla nešto naučiti, prvo moraju izgraditi čvrstu vezu sa profesorom.

Profesori su, uz roditelje najmoćnije osobe u djetetovom životu. Profesorska struka je poziv, a ne posao, ovaj plemenitu i važnu društvenu ulogu nemoguće je odrađivati!

Ako želimo  škole koje će biti bolja mjesta za našu djecu, nužno je pomoći profesorima da vrate osobni osjećaj dostojanstva, entuzijazma i samopoštovanja, kako bi mogli preuzeti odgovornost za interakcije i ozračje koje vlada u razredu.  Nastavnici o vještinama vođenja i kompetencijama odnosa ne uče u svojoj edukaciji i loše su pripremljeni za stvarnost u školi, kao što škole loše pripremaju djecu za život. A to je vještina koja se prilično lako može naučiti, ukoliko se želi!

Veća kompetencija u odnosima bi najviše koristila samim nastavnicima koji su frustrirani od svakodnevnih verbalnog, psihičkog i fizičkog ponižavanja od strane učenika, roditelja, političara i društva.

Stvari mogu biti bolje i drugačije,  svi imamo moć razvijati samosvijest i utjecati na kvalitetu vlastitog života, to je pitanje osobnog izbora i nema veze s državom i politikom.  Promjene koje očekujemo od mladih, počinju kad odrasli krenu od sebe!