EMOCIJE SU SREDSTVO KOMUNIKACIJE

Kada dođemo na svijet bespomoćni smo, ne kontroliramo svoje tijelo, ne razumijemo jezik i pravila…. Jedino sredstvo komunikacije koje je bebama na raspolaganju  su osjećaji. Beba svojim osjećajima signalizira okolini svoje potrebe: za hranom, toplinom, blizinom, ljubavlju. Emocije informiraju i upozoravaju okolinu o bebinom stanju, a istovremeno beba ima sposobnost očitavanja osjećaja odraslih i na taj način procjenjuje okolinu. Emocije su  mehanizam preživljavanja, inteligencija povrh logičke. Npr. emocije straha i bola služe zaštiti od opasnosti: ako beba ima upalu uha ona vrišti – komunicira. Majka po vrsti plača zna da li je panika opravdana i mora li hitno reagirati! Svaka mama zna da nisu sve vrste plača iste, one ovise o bebinim emocijama, koje majci govore što se s bebom događa. Ljudska beba je jedna od najbespomoćnijih beba među sisavcima, ta bespomoćnost je evolucijski kompromis rađanja prije nego je zrelost živčanog sustava dosegla razinu dovoljnu za preživljavanje. Kada bi se rađali sa mozgom koji je dosegao tu zrelost, naše majke bi umirale pri porodu. S jedne strane smo dobili sposobnost komunikacije emocijama i riječima, logičkog i apstraktnog razmišljanja a cijena je dugotrajna ovisnost o okolini u vrijeme odrastanja. Naravno, mi cijeli život ostajemo međuovisni, ali u prvim godinama je to pitanje života i smrti.