KAKO RAZVIJATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU KOD DJECE?

Kako možemo razvijati ove sposobnosti kod djece? Prvo i osnovno je imenovati i prepoznavati emocije koje osjećaju. Razumijevanje raspona i složenosti emocija raste s dobi i jezičnim sposobnostima djeteta. Važno je omogućiti im svakodnevno kroz razne igre i aktivnosti razgovor, igru, crtanje, glumu o svemu onome što ih ljuti, rastužuje ili zbog čega se osjećaju krivima, analizirati te situacije skupa sa njima. Razgovarati i o veselijim osjećajima – što ih čini sretnima i ponosnima, učiti načine kako povećati zastupljenost pozitivnih osjećaja. Razgovor o emocijama najizravniji je put do njihova razumijevanja i kontrole.  Znati prepoznati i priopćiti emociju važan je dio komunikacije i značajna je vještina emocionalne kontrole, djeca koja ne nauče razumjeti i izraziti svoje osjećaje teško će se snaći u situacijama emocionalnih konflikata.

Emocionalne navike najlakše se uče uz emocionalno pismene odrasle, što znači da je nužno da i mi odrasli svakodnevno  radimo na svojim emocionalnim vještinama. Sposobnost kontrole emocija je najvažnija stepenica osobnog rasta. Ako smo iskreni, većina nas „odraslih“ ima problem prepoznavanja i jasnog izražavanja emocija koje osjećamo. Najjednostavniji primjer je izražavanje ljutnje: rijetko tko je u stanju izraziti ljutnju koju osjeća u odnosu s nekom osobom, najčešće je progutamo i poslije razmišljamo što smo trebali reći, napraviti ili je nakupljamo pa ona izbije u nekom drugom odnosu (često se istresemo na djecu, a naljutio nas je šef na poslu). To su mjesta na kojima možemo puno napraviti za same sebe i svoju djecu. Jer njima je najlakše učiti od nas tako da jednostavno prekopiraju naše mehanizme i ponašanja, kako konstruktivne tako i destruktivne. Djeca se usklađuju s raspoloženjem roditelja. Kad roditelj ne iskazuje suosjećanje s nekim emocijama (npr. očevi koji ne pokazuju tugu i bespomoćnost ili majke koje negiraju ljutnju), dijete počinje izbjegavati iskazivanje tih emocija do mjere da ih uopće ne osjeća.