Stihovi prije i stihovi poslije

Ovi stihovi povodom dana borbe protiv nasilja nad ženama napisani s razmakom od par godina, daju prekrasan uvid koliko se odnos prema traumi mijenja kada terapeutski proradimo doživljeno zlostavljanje. 

 

TKO ZNA ?

Kad će dovoljno suza pasti
da tuga ode u zaborav.
Kad će misli pobjeći
od te tame.

Hoću li imati dovoljno snage
za novu borbu.
Trebam samo malo snage,
samo malo,da potražim svijetlo
i ljubav koja je svuda oko nas.

Znam da nema odgovara
zašto spušteni pogled umjesto zagrljaja.

Hoću li naći malo sunca
da mi pokaže put kojim ići.
Hoću li naći bar malo ljubavi.
Hoću li nekome moći pokazati
zagrljaj i veselje u duši.
Veselje za svaki novi dan
za svaki osmijeh i suzu.
Za svako zimsko sunce
i ljetnu kišu.

Ima li istine u riječima
da svatko zaslužuje ljubav.
Hoće li itko čuti moje misli i riječi
koliko mi znači život.

Boli me što mi je netko srušio
snove i nadanja,
Boli, jer ne znam kako naći snage
da ih ponovno izgradim.
Treba mi samo jedan zagrljaj
da suze padnu u zaborav.
A možda mi je taj netko pomogao da se probudim
iz snova koji nisu vodili nikuda.
Tko zna?
Ali jedno znam  …  da želim pronaći novi put
i razloge novih nadanja.

I nakon prorade traumatskog događaja, ton pjesme je sasvim drugačiji!!!

NE! NE! NE!

Ne! Ne zelim ti dati ruku!
Ne! Ne zelim slusati kako vices!
Da! Dosta mi je tuge!
Da! Ljutim se!
Da! Povrijedena sam!
NE! Ne zelim vise ostajati!
Da! Odlazim!
Ne! Ne osjecam se usamljena!
Da! Sad znam da imam sebe i da postojim!