ŠTO DJEČACI RADE S VLASTITOM RANJIVOSTI

Što znači biti muškarac? Muškarac mora biti snažan i vrijedan poštovanja, za njih je obrana od uvrede – pitanje časti. Tijekom odrastanja dječaci su izloženi ruganju, izazivanju i vrijeđanju, što ih stavlja u stalnu obrambenu poziciju od mogućeg napada: vide opasnost i tamo gdje je nema. Kad se osjećaju stjerano u kut, a nisu sposobni nositi se s tjeskobom ili tugom, jedino što im ostaje je agresivnost i nasilnost kojom se štite od frustracije i boli. Često ne znaju ili ne žele priznati što ih ljuti, skloni su eksploziju bijesa usmjeriti na neutralnu metu. Nitko se ne zapita što je dječaka dovelo u poziciju da ne vidi drugi izlaz osim nasilja.

Poneke dječake ovaj isti osjećaj ranjivosti natjera na baš-me-briga-za-sve stav. Do takvih je dječaka jako teško doprijeti. On ni sam ne zna što ga muči i ne prepoznaje ili krivo tumači vlastite osjećaje. Njihovo ponašanje zna biti jako odbojno – neugodni su, grubi, ljuti, drski, reže, svi su glupi, lupaju vratima, nezainteresirani, omalovažavaju – ukratko nepodnošljivi. Zatvorenih usta i bezizražajnog lica bore  se sa odrastanjem, visokim očekivanjima, željom da udovolje i strahom od nepoznavanja samih sebe.