VAŽNOST OČEVA

Postoje brojna istraživanja koja ukazuju na važnosti prisutnosti i uključenosti oca: djeca su pametnija, psihički stabilnija, uspješnija u školi i u životu. Ovdje govorim o ozbiljnim istraživanjima na tisućama djece koja su praćena po 30ak godina i gdje su se u obzir uzimali razni parametri od dohotka, zanimanja, obrazovanja, IQa, vjerskih običaja… jedan od parametara je bio i sudjelovanje oca u tzv. „školi za roditelje“ (parent effectivness training). Od svih čimbenika, jedino sudjelovanje oca u ŠZR je značajno utjecalo na djetetovu uspješnost u odabiru zanimanja i veći dohodak u dobi od 27g. Očeva emocionalna uključenost i toplina utječe na djetetovu manju sklonost delikvenciji.

Ja osobno već godinama vodim u Zadru radionice „vještine roditeljstva“ i rijetko u grupi imam očeve. Kad vidimo koliko je važna njihova uloga, postaje jasnije koliko je neophodno osvijestiti ovaj segment!

Danas sve više očeva želi sudjelovati u skrbi oko djeteta, na žalost većina ih nije uvježbana njegovati dijete, što dovede do toga da majka preuzme ulogu stručnjaka i on se povuče.

  • “Kad smo došli kući iz rodilišta, nisam znao što mi je činiti. Ona je znala što malom treba, kad mu treba i kako. Ja se nisam snalazio. Kad bih ga hranio, kupao ili se igrao s njim imao sam osjećaj da sam pod stalnom prismotrom, ako bi napravio nešto drugačije od nje, uvijek bi prigovorila…

Ovo prigovaranje i uvjerenje majke da ona bolje zna se nastavlja tijekom i svi su na gubitku: beba gubi važan očinski doprinos u igri koja je manje zaštitnička a više aktivna i stimulativna, otac priliku za stvaranje bliskosti sa djetetom, a majka vrijeme za sebe.