ZAŠTO SU DJEČACI SKLONIJI UPASTI U ZAMKU KOCKANJA, OPIJANJA I DRUGIH OVISNOSTI

Kad dječaci završe osnovnu školu i krenu u srednju, otkriju cijeli jedan svijet koji je jednostavan, predvidljiv, daje iluziju moći i cijenjen je u muškom društvu. Govorim o ritualima opijanja, kifa, pušenja, šmrkanja, kockanja, izlaganja riziku kroz tuče i kriminal. Sve ovo postaje nadomjestak i vrsta obreda “muškosti”. Za današnje dječake prvo pijanstvo je “vatreno krštenje”: vrsta dokazivanja: “može piti kao muškarac, nije kukavica koja ne pije ili odbija joint”. Svi psihostimulansi oslobađaju nakupljenu tjeskobu, ruše emocionalne barijere, privremeno ublažavaju bol usamljenosti. Priče o opijanju, krađi, tuči, izlaganju zvuče kao njihove “ratne priče”: dramatične pustolovine hodanja po rubu, testiranja granica i izdržljivosti, dokazivanja tko je “najjači i najodvažniji”. Ne zaboravimo da muževnost znači spremnost prihvaćanja rizika. Alkohol je uvjerljiva (i društveno prihvaćena !!) isprika za izbjegavanje odgovornosti – Kad si pijan možeš raditi gluposti! Složenost emocionalnih odnosa sa suprotnim spolom i osjećaj nesigurnosti i srama lako je otupiti alkoholom (nabaviti ga i piti s ekipom je primamljiva i lako izvediva aktivnost). Na žalost, dječak sa svakim opijanjem gubi priliku za savladavanje emocionalnog učenja kroz odnose s prijateljima, djevojkama, dokazivanjima i prepoznavanjima vlastitih vrijednosti. Plaća cijenu zastojem razvijanja emocionalne zrelosti. Sve dok naša kultura štiti i promovira mušku emocionalnu izolaciju, veća je potražnja na tržištu kocke, alkohola i droge. Dostupnost tog svijeta dječacima bez osnovne emocionalne edukacije koja im je nužna da bi napravili odabir, omogućuje im lako, jednostavno i dostupno bježanje od svijeta emocija.